“A kad pustim Bacha, pa kad sjednem u fotelju, pa uzmem čašu burbona, a ono ne znaš jel’ viski il’ nije, pa te nije ni briga. Samo pustiš notice da ti lagano plešu po sobi. Četvrtinka, osminka, C dur, D dur, ključić pa pauza. Čekaš ga, Franjo, čekaš, a onda ti ga iza leđa oplete po allegru. Ufff….” zvuk iz kupaonice prekine Veljka
“Veljko, mašina je stala. Prestani pričati sam sa sobom i odi objesi veš, jesi čuo!”
